vrijememijenjasve

osjecam u sebi neku novu energiju,

ako je moguce(meni nepoznatu)...

josh uvijek ne znam o cemu se radi....

ali osjecam...to je bitno:)))

exkurzija prije svega...(manje bitnoga)...

...idem u posjetu maloj bebici:)))

...morala sam malo nahraniti Recycle Bin:))...

tako je to u zivotu...neke stvari naprosto dosade i krenemo dalje:))))

sretniji,pametniji:**

pisat cu,ponovo,nista se ne brinite:)))

ljubimmmmm

PS.a evo i moje NINE

***danas je grad bio pozornica,

a ljudi glumci pod maskama...

danas se cinilo da svako igra svoju ulogu.ili je jos uvjezbava...

danas,pod svjetlom pokoje zrake sunca koja se nazirala kroz oblake,

kao pod reflektorima glumci su igrali svoje dijaloge,monologe..

uvjezbavali su scenski nastup...

***neki opet,kao marionete kretali su se naprijed,nazad,desno lijevo...

kao da neko upravlja njima,kao da citav zivot visi na koncu..

.

***a ja...ja sam bila posmatrac,i jos uvijek trazila svoju izgubljenu ulogu...

da budem marioneta-nije mi odgovaralo..

s kim da vodim dijalog!!??a da se pretvaram,da glumim...

da pak izabarem monolog??-ma  ne da mi se...zasto da razmisljam na glas,

da pricam sa svojim egom...hm...cesto dobro dodje,ali svakodnevnica i nije bash neko

umjetnicko djelo...

***naprosto za zivot nam nisu potrebne maske,niti platno,pa ni publika...

maske su pale...

zivot je doista komplikovaniji od pozorista...

molim pljesak za nase glumce:))

ipak su se trudili,i cine to iz dana u dan..

***pala je noc...i pitam se gdje su...

jesu li njihove uloge "zive",ili ce u svitanje ponovo odjenuti

svoje drazesne kostime i na posao..***hm...

***laku noc  postovana publiko...